Nasljedni rak dojke i jajnika

Više od jedne petine raka jajnika ima nasljednu osjetljivost i, u oko 65-85% ovih slučajeva, genetička abnormalnost je mutacija zametne linije u BRCA genima.

Rak jajnika je bolest koja pogađa žene. U ovom obliku raka, određene ćelije u jajniku postaju abnormalne i nekontrolirano se dijele kako bi formirale tumor. Jajnici su ženski reproduktivni organi u kojima se proizvode jajne ćelije. U oko 90 posto slučajeva rak jajnika se javlja nakon 40. godine, a većina slučajeva se javlja nakon 60. godine.

Najčešći oblik raka jajnika počinje u epitelnim ćelijama, ćelijama koje oblažu površine i šupljine tijela. Ovi karcinomi mogu nastati u epitelnim ćelijama na površini jajnika. Međutim, istraživači sugeriraju da mnogi ili čak većina karcinoma jajnika počinje u epitelnim ćelijama na rubovima (fimbrijama) na kraju jedne od jajovoda, a kancerogene ćelije migriraju u jajnik.

Šta je nasljedni sindrom raka dojke i jajnika?

Dijagnoza nasljednog sindroma raka dojke i jajnika (HBOC) se smatra kada postoji više slučajeva raka dojke i/ili raka jajnika na istoj strani porodice. Šansa da porodica ima HBOC povećava se u bilo kojoj od ovih situacija:

• 1 ili više žena sa dijagnozom carcinoma dojke  u dobi od 45 godina ili mlađoj,
• 1 ili više žena ima dijagnozu raka dojke prije 50. godine sa dodatnom porodičnom anamnezom raka, kao što su rak prostate, melanom i rak gušterače,
• Postoje karcinomi dojke i/ili jajnika u više generacija na istoj strani porodice, kao što je i baka i tetka s očeve strane s dijagnozom ovih karcinoma,
• Ženi je dijagnosticiran drugi rak dojke na istoj ili drugoj dojci ili ima rak dojke i jajnika,
• Muškom rođaku dijagnosticiran je rak dojke,
• Postoji historija raka dojke, raka jajnika, raka prostate i/ili raka pankreasa na istoj strani porodice.

Šta uzrokuje HBOC?

HBOC je naslijeđeno genetsko stanje. To znači da se rizik od raka prenosi s generacije na generaciju u porodici. Postoje 2 primarna gena povezana sa većinom porodica koje imaju HBOC: BRCA1 i BRCA2. “Mutacija” ili štetna genetička promjena, bilo u BRCA1 ili BRCA2, daje povećani životni rizik od razvoja raka dojke i jajnika. Muškarci s ovim genetičkim mutacijama također imaju povećan rizik od raka dojke i prostate. Postoji blagi porast rizika od drugih karcinoma, uključujući rak pankreasa i melanom među ljudima s BRCA1 ili BRCA2 mutacijama.

Važno je spomenuti da nemaju sve porodice sa više slučajeva raka dojke i jajnika mutacija u BRCA1 ili BRCA2. Postoje i drugi geni koji su povezani sa povećanim rizikom od razvoja raka dojke i drugih karcinoma, kao što su mutacije u genima za supresor tumora TP53, PTEN, CDH1, ATM, CHEK2 ili PALB2 i drugi. Testovi krvi sada uključuju mnoge od ovih gena, uključujući BRCA1 ili BRCA2, u jednom panelu testu sa više gena.

Kako se HBOC nasljeđuje?

Normalno, svaka osoba ima 2 kopije svakog gena u ćelijama svog tijela: 1 kopija je naslijeđena od majke osobe, a 1 kopija naslijeđena od  oca. HBOC slijedi autosomno dominantni obrazac nasljeđivanja. To znači da se mutacija mora dogoditi u samo 1 kopiji gena da bi osoba imala povećan rizik od dobijanja te bolesti – roditelj s mutacijom gena može prenijeti kopiju svog normalnog gena ili kopiju gena s mutacijom. Prema tome, dijete koje ima roditelja s mutacijom ima 50% šanse da naslijedi tu mutaciju. Brat ili sestra ili roditeljska osoba koja ima mutaciju također ima 50% šanse da naslijedio istu mutaciju. Međutim, ako je test roditelja negativan na mutaciju (što znači da rezultati testa svake osobe nisu otkrili mutaciju), rizik za braću i sestre se značajno smanjuje, ali njihov rizik i dalje može biti veći od prosječnog rizika.

Može li se HBOC izbjeći?

Dostupne su opcije za osobe s HBOC-om koje su zainteresirane da imaju dijete i smanje djetetov rizik od ovog nasljednog sindroma. Preimplantaciona genetska dijagnoza (PGD) je medicinski postupak koji se izvodi zajedno sa vantjelesnom oplodnjom (IVF). Omogućava ljudima koji nose specifičnu poznatu genetsku mutaciju da smanje vjerovatnoću da će njihova djeca naslijediti to stanje. Za PGD, ženina jajašca se uklanjaju i oplode u laboratoriju. Kada embriji dostignu određenu veličinu, 1 ćelija se uklanja i testira na specifično nasljedno stanje. Roditelji tada mogu izabrati da prenesu embrije koji nemaju mutaciju. PGD se koristi više od 2 decenije za nekoliko nasljednih sindroma raka. Međutim, to je složena procedura s finansijskim, fizičkim i emocionalnim faktorima koje treba uzeti u obzir prije početka. Za više informacija razgovarajte sa specijalistom za potpomognutu reprodukciju u klinici za plodnost.

Koliko je uobičajen HBOC?

Većina karcinoma dojke i jajnika je sporadična, što znači da se javlja slučajno bez poznatog uzroka. Većina žena koje imaju rak dojke ili jajnika nemaju HBOC.

Trenutno se procjenjuje da manje od 1% opće populacije ima mutaciju u genima BRCA1 ili BRCA2, a do 10% žena i 20% muškaraca s dijagnozom raka dojke ima mutaciju u 1 od ovih gena. Oko 10% do 30% žena mlađih od 60 godina s dijagnozom “trostruko negativnih” karcinoma dojke, što su kanceri koji nemaju receptore za estrogen, progesteron i HER2, imaju mutaciju gena BRCA1 ili BRCA2, a drugi će imati mutacije. u drugim genima rizika od raka dojke. Stoga liječnici preporučuju da žene sa trostruko negativnim rakom dojke dobiju genetičko savjetovanje i genetičko testiranje.

HBOC je najčešći u porodicama koje su imale više slučajeva raka dojke i/ili raka jajnika na istoj strani porodice. U porodicama sa 4 ili više slučajeva raka dojke dijagnosticiranih prije 60. godine, šansa za HBOC je oko 80%. Za usporedbu, šansa za pronalaženje HBOC-a kada je samo jednoj ženi dijagnosticiran rak dojke prije 50. godine procjenjuje se na 10% ili manje.

 Postoje 3 specifične genske mutacije, poznate kao “osnivačke mutacije”, koje su uobičajene u ovim porodicama: 185delAG u BRCA1 (takođe prijavljen kao 187delAG), 5382insC u BRCA1 i 6174delT u BRCA2.

Ako osoba ima mutaciju BRCA2 i želi da ima dijete, važno je da se i drugi budući roditelj testira prije trudnoće. Ovo posebno važi za one aškenazi jevrejskog porekla kod kojih je rizik od genetske mutacije veći. Ako oba roditelja nose mutaciju gena BRCA2, postoji 25% rizik od rođenja djeteta s Fanconi anemijom.

Fanconi anemija se nasljeđuje autosomno recesivno, što znači da ako dijete naslijedi kopiju BRCA2 gena s mutacijom od svakog roditelja, to dijete će se roditi s poremećajem.

Ko treba da se testira na HBOC?

Većina karcinoma dojke i jajnika javlja se slučajno bez poznatog uzroka, tako da testiranje na mutacije BRCA1 ili BRCA2 gena možda neće biti od koristi za prosječnu osobu. Genetičko testiranje se prvenstveno preporučuje osobama koje imaju ličnu i/ili porodičnu historiju koja ukazuje na HBOC. Međutim, žene mlađe od 60 godina sa trostruko negativnim karcinomom dojke su u opasnosti od BRCA mutacije, bez obzira na porodičnu anamnezu.

Nacionalna sveobuhvatna mreža za rak (NCCN) dala je preporuke za genetičko testiranje na osnovu lične, ali i porodične anamneze.

Kako se identifikuje HBOC?

Mutacije u genima BRCA1 ili BRCA2 mogu se identificirati testom krvi ili pljuvačke. Uobičajena metoda testiranja, koja se zove standardno sekvenciranje gena, može pronaći većinu BRCA mutacija. Postoje i druge vrste mutacija koje se nazivaju preuređivanje, koje uključuju delecije ili duplikacije u BRCA1 i BRCA2 koje također mogu uzrokovati povećani rizik od ovih karcinoma. Testiranje je također dostupno za velika preuređivanja u BRCA1 i BRCA2.